x

ranjena djevojčica molila doktora da joj spasi život

Doktore, je li neću umrijeti? Ispovijest ljekara Urgentnog centra koji su operisali ranjenu djecu!

Ljekari Urgentnog centra u Beogradu najveći su svjedoci dvije tragedije kakve Srbija ne pamti! U oba masakra sve operacione sale bile su pune, a scene koje su zaposleni u ovoj ustanovi zatekli, kako kažu, teško je riječima opisati. Grudni hirurg doktor Milan Savić bio je prvi na liniji kada su pristizala djeca iz Osnovne škole "Vladislav Ribnikar". 

Kako kaže, najteže mu je palo što je morao da spasava život sinu svog kolege. Ništa lakše nije bilo ni dr Zlatku Perišiću, kojeg je životno ugrožena djevojčica iz Mladenovca molila da ne umre na putu do operacione sale!

Prema riječima dr Milana Savića, koji je primio najteže povrijeđenog dječaka, inače sina svog kolege dr Spasoja Popevića, iz masakra na Vračaru kaže da zbog ozbiljnosti povreda nije bilo vremena za razmišljanje.


- Nije bilo vremena za detaljnu dijagnostiku, nismo mogli da rekonstruišemo mehanizam povrede. Prostrijelna rana na vratu, prostrijelna rana kroz grudni koš i metak koji se zaustavio u visini petog rebra. Zbog povreda na vratu nismo mogli da na klasičan način pristupimo otvaranju grudnog koša, a tada smo dobili i informaciju da se radi o djetetu našeg kolege. To je i vršnjak moje kćerke, ali kada dugo radite ovaj posao, morate da se isključite i pomognete. Doktorka Tanja Eminović i ja uradili smo prvu operaciju, zaustavili krvarenje i gledali kako da se riješi stanje vrata. U drugom naletu smo radili vađenje metka. Uspjeli smo da ga stabilizujemo, povratimo i iskreno se nadam da će posljedice biti što manje - prisjeća se tog kobnog dana dr Savić i nastavlja:


- U situacijama kada je borba za život teža nego ikada emocije se moraju ostaviti po strani! Htjeli ili ne, morali smo da se emotivno isključimo i pomognemo pacijentima. I vjerujte da mi je to mnogo teško palo i pored mojih 20 godina iskustva. U takvim situacijama mnogo je važno i sa kim radite i ko vam pomaže, važno je da je i kolega dugo u poslu, posebno u tako dramatičnim situacijama.

Da ovakve tragedije ne pamti u svojoj karijeri, ističe i dr Zlatko Perišić, hirurg iz Kliničkog centra Srbije koji je bio dežuran u noći kada se desio masakr u okolini Mladenovca i Smedereva.


- Dežurao sam u četvrtak, dan poslije tragedije u školi i to je bio najtiši dan od kada radim. Od tuge. Imali smo dosta posla, operacija, nekoliko hitnih operacija. Oko pola dvanaest uveče pozvala me je dr Ksenija Petrović iz reanimacije i rekla da se desilo novo masovno ubistvo - započinje svoju priču dr Perišić i dodaje:


- Pozvao sam sve hirurge, svi su tu bili, čekali smo... Pacijenti su pristizali jedan za drugim... Nisam bio zabrinut da li to možemo da riješimo. Imamo kapacitet, dosta operacionih sala. Počeli smo da radimo. Treći pacijent kog smo primili bila je djevojčica 2005. godište. Kad sam vidio kako izgleda, donio sam odluku da istog trenutka sa njom uđem u salu bez ikakve dijagnostike, bez ultrazvuka... Iskrvarila je... Nismo imali vremena ni za šta. Otrčali smo u salu. Djevojčica koja je godište moje kćerke nas je u liftu pitala: "Je l' neću umrijeti?" Imala je tri prostrijelne rane. Krvarilo je na sve strane, bubreg je bio razoren! Zaustavili smo krvarenje i na sreću je spasli!


Izvor: Informer

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.