x

sina ubio, kćerka monstrumu pobjegla sa nišana

Ispovijest majke ubijenog Nemanje Stevanovića: Djeca su nam pobijena kao da su zvijeri, selo je ostalo mrtvo!

Mirjana Stevanović iz Orašja ostala je bez sina u krvavom piru Uroša Blažića, a umalo i bez kćerke koja je ubici pobjegla bukvalno sa nišana. Strašne vijesti Mirjani je javila nesuđena prija, majka Anđele koja je pogođena u oko.

Neutješna majka Mirjana Mira Stevanović iz Orašja kod Smedereva ostala je bez sina Nemanje(21) u četvrtak uveče kada je Uroš Blažić, monstrum iz Dubone kod Mladenovca, došao sa kalašnjikovim u Malo Orašje, pa ubio pet momaka i ranio više osoba na školskom dvorištu i fudbalskom igralištu gdje su preuranjeno proslavljali Đurđevdan.

Mirjanina kćerka, a Nemanjina sestra Teodora(19) za to vrijeme je bila sa dvije drugarice na putu ka Duboni. Jedna od njih bila je Nemanjiina djevojka Anđela, a druga Andrijana i obe su ranjene u Božićevoj punjavi koja je uslijedila u Duboni gdje su se, takođe kod škole, družili mladi iz mjesta.


- Ne postoje riječi koje bi opisale našu tugu i očaj. Sahranili smo sina. Preteško je živjeti bez djeteta, a mi moramo dalje, zbog kćerke koja se nalazi u jako teškom psihičkom stanju. Izgubila je brata i drugare, a drugarice su joj ranjene. Teodora se plaši da izađe iz kuće i samo sa ocem i sa mnom ide na groblje bratu. Gledala je smrti u oči i bježala od zlikovca kojem ni ime neću da izgovorim i uspjela da se spasi - rekla je Mirjana plačući, za Republiku.

Slomljena od tuge, uz plač i jecaje, Mira prepričava kako se desio zločin.

- Moj sin Nemanja je sa drugom Lazarom i drugarima otišao na igralište ovdje u Orašju gdje su htjeli dan ranije da proslave Đurđevdan. Ložili su vatru i družili se sa drugarima i drugaricama, a u međuvremenu je kod njih stigla i moja kćerka koja je kratko bila tu, pa sjela u kola sa dvije drugarice - sa Nemanjinom djevojkom Anđelom i Andrijanom i otišle su u Dubonu. Na igralište je potom došao ubica kojeg je poneko znao iz viđenja kao momka koji je divljao motorom 200 na sat kroz selo , ali moja djeca ga nisu poznavala i time je još strašnije što je pucao u neznance. Kako sam čula on je više vremena provodio u stanu u Beogradu, nego u Duboni. Pozvali su ga na pivo, a on je izvadio oružje i rekao "Lezite". Djeca ga vjerovatno nisu shvatila ozbiljno, a on je pucao na njih i ovjeravao ih - ispričala je majka i od plača nije mogla odmah da nastavi dalje. Poslije nekoliko minuta, nastavila je potresnu ispovijest. 


- Moja kćerka je dovezla drugarice u Dubonu da bi vidjele Kristinu Panić i društvo, i u prvi mah nije izašla iz kola. Poslije nekih 15 minuta tu je došao ubica i ponovio scenario iz Orašja. Moja kćerka je kada je vidjela da on puca i da je vidio i nju izašla iz kola i počela da bježi. Izgubljena je bježala i uspjela da se sakrije u nekoj vikendici, a on je pucao za njom, ali je na sreću nije pogodio. Teodora je oko 20 do 11 pozvala policiju, a nije znala da je monstrum u Orašju ubio i njenog brata. Mene je zvala Anđelina majka...- rekla je Mira i "slomila se" u pola rečenice.

Uz očajničke suze rekla je u nastavku - Selo je mrtvo, više ne može da funkcioniše. Majke su ostale bez nasljednika, a ranjena djecu su u bolnici u Beogradu i ko zna sa kakvim posljedicama će da se nose. 

Skrhana majka će zauvijek pamtiti kako su je iz sna trgle najcrnje vijesti, kao i sliku kada je u bolnici zatekla teško ranjenog sina, upucanog u stomak i nogu. Ona vjeruje da bi preživio da su ga prevezli u bolnicu u Beograd umjesto u Smederevo, gdje nije uspio da sačeka operaciju.


- Moj sin je bio živ i svjestan je prevezen u bolnici gdje sam ga zatekla i pričala sa njim. On je roditeljima druge povrijeđene dece koji su stigli kad su ga prevozili, rekao da zovu njegovog oca i molio ih je "Spasite-..." tog i tog, ne sjećam se imena tog djeteta. Ja sam mom sinu kad sam stigla rekla "Sine, izdrži, budi jak , nemoj da zaspiš. Obećao mi je da hoće, ali nije izdržao- rekla je žena i opet briznula u plač. 

Nemanjinu djevojku zločinac je pogodio sa tri hica najmanje, i sagovornica kaže da će posljedice biti velike i zbog toga je slama tuga.

- Anđela je pogođena sa dva metka u oko i ima teške povrede glave - rekla je Mira.


Do 5. maja sretna žena koja je djecu izvela na pravi put, a danas i doživotno zavijeno u crno zbog krvavog pohoda Uroša Blažića, tvrdi da ne osjeća mržnju prema zločincu, samo nemjerljiv bijes i beskrajnu tugu.

- Moje dijete ništa ne može da vrati. Meni ne može biti satisfakcija to što će da se desi sa ubicom. Ravnodušna sam i ne osjećam mržnju, a s druge strane uopšte mi nije jasno da takve ljude država ne može da osudi. Osjećamo se ugroženo i izgubljeno jer nije normalno da se uopšte dovodi u pitanja koja je kazna za njega. Dijete koje je napravilo zvjerstvo u školi u Beogradu ne treba da izađe bilo kad i da ugleda svjetlost dana, kao ni ovaj stariji monstrum - izričita je majka ubijenog Nemanje Stevanovića.

Mirjana Stevanović ističe da je odgovornost i na ocu ubice iz Dubone, a ni za njegovu majku nema riječi hvale, kao ni za ostatak porodice.

- Normalni ljudi ne mogu da naprave monstruma, samo bolesni to mogu. Pa ako dijete raste u zdravoj porodici postaće dobri ljudi kao što su to bila naša djeca, a ako raste u nenormalnoj i ono postoje zlo za čitav ljudski rod - kazala je neutješna žena.  

.

.

.

.

Izvor: Republika.rs

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.