Morala sam da odem: Snežana Đurišić je donijela odluku i objasnila šta ju je natjeralo na ovako drastičan potez!

- Poželjela sam se raje, beogradskih ulica, ovog mentaliteta. Vidim da je teško živjeti, ali u Americi se sve to još više dramatizuje. Napumpane su priče, jer ljudi ne znaju kakva je ovdje stvarna situacija. Strašno je kada poželiš neke obične stvari, na primjer mlijeko, a ne možeš da ga kupiš. Pogotovo zato što je u Americi hrana veoma jeftina, pa kad čujemo koje su cijene nekih namirnica, prebacujemo ih u dolare, upoređujemo. Ovih dana u Beogradu sam sebi nekoliko puta bila smiješna, jer nisam mogla da se snađem s novim novčanicama - rekla je ona 1992. godine i istakla da ni rođenu ulicu nije prepoznala posle svega pola godine provedene u Čikagu.

- Najviše se promijenila moja ulica, skroz je raskopana! Sređuju kanalizaciju, kopaju na sve strane, blato je do koljena… Čovjek jedino traktorom može da dođe do mog dvorišta. Muka mi je da pozovem taksi, jer vozači bi me najradije istukli kad dolaze u taj kraj. Pljušte kritike u stilu: "Živite u bogatom kraju, imate love, a u stvari blata ko na selu." Kako sam čula, tek na proljeće će asfaltirati ulicu.

Pjevačica je priznala da u Čikagu radi punom parom, jer spada među one koji ne mogu da sjede skrštenih ruku.

- Sve više radim, ali sve manje pjevam. Bavim se nekretninama, imala sam i butik. Spadam u one ljude koji ne mogu da sjede skrštenih ruku. Od malih nogu bila sam ,"upregnuta" i radila sam. S vremenom sam shvatila da sam se umorila i bila sam opterećena. U Čikagu sam se nekoliko mjeseci odmarala, ali onda je došao dan kada sam morala da počnem nešto da radim.

Djeca Maja i Marko uživali su sa svojim roditeljima u inostranstvu, ali su im stari drugari i te kako nedostajali.

- Uživaju! Malo kukaju za starim društvom, ali stekli su u Americi nove prijatelje, uglavnom Jugoslovene. Kćerka Maja ima 15 godina i uči stomatologiju, a sin Marko je trinaestogodišnjak koga interesuju kompjuteri. Zadovoljna sam njihovim ponašanjem, uspjehom u školi, mada uvijek može bolje. Oni namjeravaju da se vrate u Jugu kad završe školu, koja je tamo lakša. Vidjećemo šta će biti za pet godina, ali ne opterećujem se time. Muž i ja ćemo se sigurno vratiti. Mi smo otišli u Ameriku da bi nam se djeca osamostalila, što je tamo normalno. Jer, ovdje roditelji nose djecu na leđima cijelog života.

Svojim načinom života tada pak nije bila u potpunosti zadovoljna.

- Cijeli život je sudbinski određen. Nisam zadovoljna u potpunosti, u dubini duše patim za svojim ljudima, prijateljima. Na estradi su česte svađe, vladaju neka ljubomora, pakost, zavist, uostalom, tako je i u drugim profesijama. Međutim, sve se brzo zaboravi kada taj svijet ne viđaš. Čak mi osobe koje na neki način nisam ,,varila” sada nedostaju. Bez foliranja govorim – lijepo mi je kad dođem u Jugu. Mi smo narod pun duha. Živjeće ovaj srpski narod i nema tog ko će ga natjerati da klekne.

Domaća kuhinja i te kako joj je nedostajala u tom periodu, iako je bilo načina da neka poznata jela spremi i "preko bare".

- To se najbolje vidi na meni. Ugojila sam se (ovdje) za desetak dana a-ša-ša! Inače, pravimo mi tamo sve, jer postoje prodavnice koje drže naši ljudi i koje su opskrbljene namirnicama iz naše zemlje. Dobro su snabdjevane, iako su sankcije. Snalazi se naš narod!

Od kolega sa estrade, telefonom je razgovarala samo sa prijateljicom Merimom Njegomir.

- Merima Njegomir je jedina se estrade sa kojom sam u kontaktu. Ona nije moj izvor informacija, ne zovem je da bih saznala ko šta radi od pjevača, nego da čujem kako je ona. Merima mi je prijateljica i lijepo se družimo. Ona ne spada u žene alapače, nije zla, nego je pametna osoba sa kojom mogu pa razgovaram o svemu.

Govoreći o tome kako su i koliko naši pjevači plaćeni u Americi, otkrila je da je njen honorar 1.000 dolara, ali ne stalno.

- On je 200-300 dolara, ali ja uglavnom pjevam na zabavama. Komotno mogu da kažem i ja neku cijenu, jer je to tako, ne mogu to da izmijenim, niti lažem. Moj honorar je 1.000 dolara. Nemojte da pomislite da ja pjevam na zabavama svaki dan. Ne, obično su zabave jednom u dva mjeseca, možda tri. Moj honorar je lijep, jer se sa 1.200 dolara mjesec dana lijepo može živjeti - rekla je tada Snežana.

.

.

.

.

.

.

Izvor: Story.rs