Nije tačno da je 96,3 posto preminulih u Italiji s Covidom-19 umrlo “zbog drugih patologija”!

On u njemu kaže sljedeće:

“Ne govorite i ovdje o 25.000 mrtvih, nije istina! Podaci talijanskog zavoda za javno zdravstvo kažu da 96,3 % su umrli zbog drugih patologija!”

Tačno je da Italija računa svaku smrt pacijenta koji ima Covid-19 kao smrt uzrokovanu ovom bolešću (BBC). No to rade i Njemačka, s trenutno oko 6.500 mrtvih, te Hong Kong s četiri čovjeka preminula od Covida-19, dok Italija zadnjeg dana aprila broji 27.682 mrtvih (Worldometers) zbog čega je među hiljadama objavljenih radova na temu ove bolesti napisan i jedan nazvan “Spiralna krhkost kod starijih oboljelih od COVID-19 u Italiji“, javlja Faktograf.hr.

Tačno je i da talijanski zavod za javno zdravstvo (ISS) u svom izvješću od 23. aprila navodi da 3,6 posto preminulih u talijanskim bolnicama – 74 osobe od promatrane 2.041 – nije imalo nikakvu drugu bolest.

Ostali preminuli istovremeno jesu imali druge dijagnoze, odnosno komorbiditete uz Covid-19. Među njima je najčešći povišeni tlak (69,1%), o čemu ćemo kasnije. Tačno je i da u tom izvještaju piše i kako je Covid-19 najteže pogodio najstarije i osobe koje su imale tri ili više bolesti istovremeno pa one čine gotovo 61 posto umrlih.

No, nije tačno da podaci talijanskog zavoda za javno zdravstvo kažu da “96,3 % su umrli zbog drugih patologija”, a ne od bolesti Covid-19.

Patologija ima svoje zakonitosti vođenja uzroka smrti. To od talijanskog možda bolje ilustrira primjer Velike Britanije, koja za Italijom zaostaje u ovom trenutku s nepune dvije hiljade mrtvih. Za razliku od talijanskog ISS-a, njihov statistički zavod (ONS) navodi osnovni uzrok smrti.

U svom zadnjem izvješću jasno pišu da je kod 91 posto smrtnih slučajeva povezanih s Covidom-19 bila prisutna barem još jedna patologija. Međutim, to ne znači da su svi ljudi umrli od te druge bolesti. Covid-19, objašnjavaju, bio je treći najčešći osnovni uzrok smrti u martu.

“Bilo je 3.912 smrtnih slučajeva povezanih s koronavirusom (Covid-19) koji se dogodio u martu 2020. u Engleskoj i Walesu; od toga je 3,372 (86%) Covid-19 dodijeljen kao osnovni uzrok smrti“, navodi ONS. Utvrdili su i da je ishemična bolest srca bila najčešći glavni komorbiditet kod smrtnih slučajeva oboljelih od Covida-19, odnosno bila je uključena u 541 smrtnih slučajeva (14% svih slučajeva smrti s Covidom-19).

Komorbiditeti i njihov odnos prema ishodima liječenja

No, vratimo se brojkama talijanskog ISS-a. One, dakle, ne opovrgavaju štetu koju organizmu čini novi koronavirus i ne pomiču uzrok smrti isključivo van bolesti Covid-19. Više od 92 posto hospitaliziranih u bolnici je završilo upravo zbog simptoma konzistentnih s dijagnozom Covida-19. Podaci o komorbiditetima, dakle, više govore o ranjivosti i lošijim ishodima liječenja osoba čije je zdravlje “načeto” drugim patologijama. Upravo tako ih medicina tretira istražujući rizike, načine i prognoze liječenja oboljelih od Covida-19, od samih početaka pandemije.

Promotrimo li listu komorbiditeta kod 1.590 oboljelih u Kini početkom pandemije, jasno je da osobe bez prethodnih dijagnoza čine manji udio preminulih, onih koji su završili u intenzivnoj ili na respiratoru (European Respiratory Journal). No to ne govori o bezopasnosti bolesti, niti ukazuje da bi se te smrti dogodile i da nije bilo zaraze novim koronavirusom.

Da prisutnost većeg broja drugih bolesti umanjuje šanse za uspješno liječenje, svojevrsna je zakonitost. Iz nje je proizašao Charlsonov indeks komorbiditeta (CCI), uz koji se u obzir uzima, među ostalim, i dob pacijenata.

Uz pomoć CCI liječnici u svijetu kalkuliraju šanse za preživljavanje svojih pacijenata ukoliko se odluče na operativni zahvat. Komorbiditeti su i jedan od odlučujućih faktora u liječenjima i procjeni duljine života nakon oporavka od drugih bolesti, kako nezaraznih [6], tako i onih zaraznih, poput spomenute influenze [7, 8].

Dob i usporedba s gripom

Španjolski tim predvođen Anom Martinez iz Katalonske agencije za javno zdravlje istraživao je karakteristike pacijenata, koji su tijekom dvije sezone gripe hospitalizirani u 12 katalonskih bolnici.

Od promatranih 1726 pacijenata, bez komorbiditeta je bilo njih 409, a iz te skupine umrle su 33 osobe. To je 8,1 posto osoba bez prethodnih dijagnoza, odnosno 5,5 posto umrlih u tim bolnicama tijekom te dvije sezone gripe; no ta činjenica nije nagnala katalonsko javno zdravstvo da navede kako su tijekom tih sezona samo 33 osobe umrle od gripe.

“Iako je stopa smrtnosti za mlađe ljude niska, vrlo je jasno da je svaki navod da je Covid-19 sličan gripi lažan: čak i za one u dobi od 20-29 godina… smrtnost (case fatality rate, CFR) je oko tri puta veća nego kod sezonske gripe u dobnoj skupini 18–49 godina. Za osobe starije od 60 godina je i veća, vjerojatnost preživljavanja nakon infekcije SARS-CoV-2 iznosi oko 95% u nedostatku komorbidnih stanja. Međutim, šansa za preživljavanje bit će znatno smanjena ako pacijent ima podležeće bolesti i nastavlja se smanjivati s dobi iznad 60 godina”, navodi matematičar Shigui Ruan, koji se u članku objavljenom u Lancetu 30. marta bavio šansama za preživljavanje Covida-19.

Covid-19, za razliku od gripe, blaže pogađa mlađe generacije, ali se zato obrušava na starije. Kako s većom dobi dolazi i veći broj drugih, kroničnih bolesti, promatranje dobi kao nezavisnog faktora jedno je od važnih pitanja ove epidemije. No kao i za brojna druga pitanja, za odgovor će biti potreban odmak, premda liječnici temeljem dosadašnjeg iskustva već sada Covid-19 smatraju agresivnijim od gripe.

Prosječna dob stanovništva nesumnjivo je odigrala značajnu ulogu u visokoj smrtnosti u Italiji. Tu su i drugi faktori, o kojima smo također ranije pisali potaknuti sličnim interpretacijama podataka ISS-a. Njih je, podsjetimo, opovrgnuo izvještaj Europskog monitoringa povišene smrtnosti (EuroMOMO), koji je zabilježio višak smrtnosti za Italiju. Navedimo i da je tu zemlju u sezoni 2016/17 snažno pogodila gripa. No Covid-19 je ovih dana, uz sve mjere karantene, međunarodnu pomoć i u samo dva mjeseca, premašio ondašnjih skoro 25.000 mrtvih od gripe.

Gdje su astmatičari i zašto ima toliko “tlakaša”?

Ono što SARS-CoV-2 čini drugačijim od uzročnika malo jače gripe je i to što se ne ponaša kao tipičan respiratorni virus. Ispostavilo se da su osobe s astmom – prva pretpostavljena ugrožena skupina – prošle puno bolje nego što se očekivalo. Lancet nudi nekoliko objašnjenja, među kojima je i manjak dijagnoze i inhalacija kortikosteroida – koji su se istovremeno pokazali štetnim za neke pacijente! Međutim, ostaje činjenica da astma, suprotno očekivanjima, u praksi nije isplivala u top 10 faktora rizika.

Isto tako, posebno ranjivim pokazale su se osobe s problemima krvožilnog sustava. Kao što smo već pisali [9], COVID-19 izaziva komplikacije zgrušavanja krvi koje dovode do smrtnih ishoda [10, 11], moguće je da izaziva moždani udar kod mlađih zaraženih osoba [12], a osim pluća oštećuje i bubrege i srce [13]. To pokazuje da je bolest koju izaziva ovaj virus ipak znatno različita od uobičajenih bolesti respiratornog trakta kakve izazivaju stariji i duže poznati pripadnici obitelji koronavirusa.

Science je u opširnom članku nazvanom “Kako koronavirus ubija? Kliničari prate jezivo divljanje po tijelu, od mozga do nožnih prstiju” bilježi niz neobičnih fenomena, koji su u suprotnosti s pretpostavkama liječnika s početka pandemije, s polazištem da se radi o relativno uobičajenom respiratornom virusu. Primjerice, pojedini pacijenti s izrazito niskim koncentracijama kisika u krvi ne bore se za dah.

“Moguće je da u nekim fazama bolesti virus promijeni osjetljivu ravnotežu hormona koji pomažu u regulaciji krvnog tlaka i sužuju krvne žile koje idu u pluća. Dakle, apsorpciju kisika ometaju sužene krvne žile, a ne začepljene alveole”, navode.

Ako Covid-19 cilja krvne žile, to bi također moglo objasniti zašto se pacijenti s postojećim oštećenjima tih žila, primjerice od dijabetesa i visokog krvnog tlaka, suočavaju s većim rizikom od ozbiljne bolesti. Nedavni podaci američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) o hospitaliziranim pacijentima u 14 američkih država otkrili su da je otprilike jedna trećina imala kroničnu bolest pluća – ali gotovo toliko ih je imalo dijabetes, a polovina ih je imala visok krvni tlak.

Liječnici su u početku strahovali zbog nedostatka respiratora, da bi se ispostavilo da nedostaje aparata za dijalizu. I dok je otkazivanje bubrega postalo zamjetno često, praksa je pokazala da respiratori mogu i škoditi.

Višak smrtnosti

Viškom smrtnosti u Italiji nije se bavio samo EuroMOMO, već i drugi istraživači. London Business School uspoređuje prosjek smrtnosti u pet prijašnjih godina i iz njih izvodi prosječnu smrtnost za tu zemlju u 2020. godini od prve prijavljene smrti od Covida-19.

U isti graf ucrtavaju i službene brojke umrlih od te bolesti (zelena linija) te stvarnu, izmjerenu smrtnost u Italiji. Brojke pokazuje da je Italija do zadnje trećine marta imala gotovo dva puta više smrti od onih pripisanih bolesti izazvanom novim koronavirusom.

“Naša analiza sugerira da je u Italiji, u razdoblju između 23. februara i 21. marta 2020. godine, za svaki službeno zabilježeni smrtni slučaj povezan s Covidom-19 možda postojala još jedna smrt koja je ostala neprimijećena. Ovim se ne implicira samo da bi broj smrti povezanih s Covidom-19 mogao biti dvostruki u odnosu na službene brojke, nego i da bi broj zaraženih, koji se obično procjenjuje obrnutim stopama smrtnosti, također mogao biti znatno veći nego što se prethodno mislilo”, tumače oni.

I Economist i Financial Times procjenjuju smrtnost na veću od službenih podataka o žrtvama Covida-19. FT nakon promatranja podataka o smrtnosti za mart i april procjenjuje u svojoj analizi da bi smrtnost od novog koronavirusa u svijetu mogla biti 60 posto viša od službenih podataka.

Podaci za 11 europskih zemalja i tri svjetska grada govore da je ondje umrlo 122 hiljada ljudi više od prosjeka posljednjih pet godina, dok je samo 77 hiljada tih smrti pripisano pandemiji koronavirusa, što čini razliku od 45 hiljada smrti ili 60 posto službenih žrtava pandemije (Večernji list). Italija je prošla najgore s 90 posto, a prilično je loše prošla i Švedska sa svojim relaksiranim mjerama – bilježi 75 % rasta smrtnosti u odnosu na prethodnih pet godina.

Serološki testovi

Koliko je ljudi doista (bilo) zaraženo i koliko ih je umrlo od Covida-19 je stvar naknadnog zbrajanja i procjenjivanja, kada epidemija prođe. Tada će biti jasnije i koliko je pogubna ova bolest i koliki postotak zaraženih zapravo ubija. Na serološkim se testovima, koji dokazuje da se organizam bori(o) s bolešću zbog prisutnosti antitijela u organizmu, intenzivno radi.

Senzitivnost testa, podsjetimo, garantira da test neće davati lažne negativne rezultate, a specifičnost da neće davati lažne pozitivne rezultate, pogrešnim pripisivanjem antitijela za druge patogene bolesti Covidu-19. I usprkos dvojbenoj senzitivnosti i specifičnosti testova, pa i reprezentativnosti uzoraka, pojedine preliminarne, nerevidirane studije su već provedene. Dovele su do različitih podataka o mogućem postotku zaraženih unutar nekoliko mjerenih populacija, konkretno gradova Los Angeles, Santa Clara i New York. Time su dale i različit uvid u težinu Covida-19.

Studije provedene u Santa Clari i Los Angelesu privukle su jako puno kritika zbog (ne)reprezentativnosti uzorka te nepreciznosti testova iz kojih su autori izvukli zaključak da je Covid-19 bio vrlo raširen u tim gradovima te da nije smrtonosniji od gripe. Prema onoj provedenoj u New Yorku Covid-19 je ubojitiji barem deset puta.

Izvor: Faktograf.hr