Žalim za njim više nego za Marinom! Ljilja Jorgovanović: Dobro je što je umrla da ovo ne doživi! Laća neće imati ni lošu kopiju!

Milan Laća Radulović je u skoro svakom intervjuu govorio o Ljilji, o tome koliko je vezan za nju. U znak sjećanja na mladog tekstopisca koji je iznenada preminuo u Izraelu, Jorgovanovićeva je za Kurir napisala sljedeće:

- Bilo mu je 11 godina kad sam ga prvi put vidjela, meni 38. Došao je iz škole, bacio torbu i počeo da priča o nekom filmu. Obožavao je film još u tom uzrastu. Zadivio me je i zavoljela sam ga momentalno. Kod mene je imao vječni kredit. Kako je rastao, u njemu je narastala buntovna crta. Volio je da ljudima u lice kaže šta misli o njima i onome što rade. I tu smo se našli. P.šali smo uz vjetar, što je Laćinu majku nerviralo. Mene je starenje smirilo, njega nije jer je bio mlad, a starog ga neću vidjeti.

Ekstremno talentovan za riječi, pisanje, načitan i harizmatičan, lijep ko lutka, unosio bi živost gdje god se pojavi. Volio je da se dopisuje sa ljudima, a njima se sviđalo da se sa njim druže. Imitirao je pjevače da se sve treslo od smijeha. Pisao je i slao mi svoju prozu, poeziju, tekstove za pjesme i duhovite komentare ljudi i događaja. Bistrili smo politiku i estradu. Mogao je da postane odličan pisac da mu tragedije nisu presjekle volju i snagu. Mogao je da postane svašta, ali nije bio željan slave, novca, ničega. Nakon majčine smrti volio je da se zajedno sjećamo prošlosti, ali nije dozvoljavao ni trunku patetike. Naljutio bi se ako bih sada bila patetična. Govorio je da smo nas dvoje dva konja koji mogu sve da izdrže. Bojao se da ne umrem i ja, ali sam ga tješila kako mi se to ne bi svidjelo.

Psovali smo sve koji su se o nas ogriješili i na poruke stavljali ljubičasta i plava srca. Nikad crvena. Bio je posljednji svjedok nekih važnih događaja u mom životu tako da sada mogu da lažem ako mi se prohtije. Toliko pošten, pravdoljubiv, neiskvaren u duši, bio je pravo dijete Crvenog krsta i daleko bi dogurao. Laća nikada neće imati čak ni lošu kopiju, nemoguće je, vidjela sam mnogo ljudskih kopija. Posljednjih mjeseci bio je raspoložen, pametan, sabran, pun planova i ideja. Iz Izraela mi je poslao svoju fotografiju a ja sam mu odgovorila "Gospodin ljepotanković". U utorak, 13. decembra, 19 minuta nakon ponoći poslao mi je neke skrinšotove. Sutradan nije odgovorio na poziv. Žaliću za njim dok živim, žalim više nego za njegovom majkom. Dobro je što je umrla, na vrijeme, da ovo ne doživi.

.

.

.

..

.

.

.

Izvor: Kurir