Bruka i sramota: Bosanac pokušava da zaradi na smrti Šabana Šaulića! Osmislio je ekskurziju na dan sahrane i lanč paket!

Šaban Šaulić je bio kralj narodne muzike, koji je tragičnom smrću otišao u legende. Veliki naklon i poštovanje za sve što je uradio. Slušaćemo njegove pjesme dok još dugo, dugo. Možda je preciznije reći vječno. Razumljivo je da ljudi iz cijele Srbije žele da mu odaju počast, i to shvatam. Za pretpostaviti je bilo da će na dan njegove sahrane poželjeti i da ga isprate na vječno konačište. Ali...

Da li mozak može da mi svari da se neki dosjetljivi pametnjaković dosjetio da napravi ekskurziju od ceijlog događaja? Ne baš.

- Odlazak na sahranu Šabana Šaulića. Cijena 40 konvertibilnih maraka. Prevoz, lanč-paket (čitaj sendvič), obilazak "Kuće cvijeća" - piše na oglasu sa kojim se organizator ovog puta fotografisao.

Naravno, ostavio je i broj telefona na koji se ljudi mogu javiti. Pa, ko voli, nek' izvoli. Doduše, kada sam okrenula ovaj broj, bio je konstantno nedostupan.

I znate šta je najgore? Što mogu da se kladim da su mu za pola sata rezervisana sva mjesta za ovu "ekskurziju". Nisam sigurna šta mi u cijeloj priči više bode oči: da li taj lanč paket ili kompletan izlet koji se nudi.

Ne bih da izigravam dežurnog mudraca, ali moram da pitam: dokle, bre, ljudi? Da li postoji neka, ikakva, granica?

Jako me zanima šta ćete raditi u nedjelju kad pojedete svoj lanč paket čim uđete u autobus? Slušaćete Šabanove pjesme i pričati kako je strašno što je tako stradao? A onda se slikati na groblju, pa pojuriti u "Kuću cvijeća", takođe, radi fotkanja. Pa ćete se vratiti kući, istim onim autobusom (samo u povratku bez lanč paketa, jer je u dolasku pojeden) i mjesecima pričati komšijama o tome kako je bila tužna sahrana?

Pitam se i da li ćete fotografije iz autobusa, sa groblja i "Kuće cvijeća", na društvene mreže postavljati odmah ili će se sačekati da prođe bar nekoliko dana.

No, da se ne udaljavam mnogo od glavnog organizatora cijelog skupa, koji je i povod za ovaj tekst.

Vi ste, mladi čovječe, sramota.

Ali Vam želim svu sreću u poslu. I nadam se da je ovo posljednji put da zarađujete na ovaj način.

Mogla bih da citiram šta su Vam drugi ljudi napisali ispod ove fotografije, ali mi se ne da, iskrena da budem. Nekako mi je suvišno reći bilo šta više.

.

.

..

.

.

.

.

.

.

.

(Telegraf.rs)