OTAC NEBOJŠE GLOGOVCA je učinio nešto DIVNO za svog sina U NJEGOVIM POSLJEDNJIM DANIMA!

U Crkvi Uspenja Presvete Bogorodice, u narodu poznatijoj kao „crkva s dva tornja“, u kojoj je služio prota Milovan Glogovac, Nebojšin otac, tokom jučerašnjeg dana vladala je tuga. Tuga jer je, po riječima sveštenika, otišao čovjek koji je prije svega bio dobar i plemenit, a tek onda i vrsni glumac.

Osoblje crkve o Nebojši i njegovom ocu ima lijepo mišljenje i kaže da se na njihovom primjeru potvrđivala stara narodna izreka da iver ne pada daleko od klade.

- Žao mi je zbog Nebojšinog odlaska i teško mi pada što njegovo najmlađe dijete neće zapamtiti oca i znati kakav je on kao čovjek bio. Nebojša je imao troje djece, a najmlađe se rodilo 2016. godine. Znam da je bio porodičan čovjek i da se trudio da djeci pruži sve što se moglo, a to je naučio od svog oca Milovana. Iako dobrota i ljudskost dolaze iz duše, tu ima još nečega, jer bukvalno - kakav je Milovan, takav je i Nebojša bio - počinje da objašnjava sveštenik koga je Alo zatekao u porti crkve.

Prema njegovim riječima, za sadašnji izgled i stanje crkve zaslužan je Milovan, koji je svojim primjerom, kroz rad i davanje sebe, svima, pa i Nebojši pokazivao pravi put.

- Prota Milovan je izuzetno dobar čovjek, a tu njegovu osobinu i ljudskost posjedovao je i Nebojša. Iako je on bio doajen glumišta, svoju veličinu nikada nije isticao, naprotiv, znao je da bude pokoran i da spusti glavu. Na mene lično Nebojša je ostavio utisak velikog čovjeka sa još većim srcem, u kojem je bilo mjesta samo za ljubav. Kad god bismo razgovarali, on je jedino pričao o djeci i ženi, i to samo kada bi govorio koliko ih voli. Relativno skoro, kada je Milovan, koji se penzionisao, rekao da mu se Nebojša razbolio i da je započeo s liječenjem, sve mi je, nažalost, bilo jasno. Tugom i teretom koje je nosio na svojim plećima nije htio druge da opterećuje, jer, kako je nagovijestio, to je bila borba njihove porodice. Prota Milovan, iako je u penziji, živio je na relaciji Beograd-Pančevo. U Nebojšinim posljednjim danima njegov otac se nije odvajao od njega, pružajući mu duhovnu i fizičku pomoć - rekao je sveštenik.

Nekoliko stotina metara dalja, u ulici Svetog Save u Pančevu, gdje živi otac Nebojše Glogovca, život kao da je stao. Kafići su prazni, a ulice puste.

Rijetki prolaznici koje je Alo sreo s tugom su govorili da nije otišao samo dobar glumac već još bolji čovjek, koji je odrastao i stasao pod okriljem ljubavi prave duhovne porodice, koju krasi plemenitost.

- Šta ima tu da se priča, sa Nebojšinim odlaskom svi smo na gubitku, jer je on bio veliki majstor. Sjećam se kada je upisao psihologiju. Nedugo zatim mi je rekao da se prebacio na glumu i to se ispostavilo kao pun pogodak. Tajna zašto je bio toliko dobar je što je sve radio iz duše, onako kako je samo on znao. Jednostavno, davao je sebe u svakoj situaciji i pomijerao je svoje granice - rekao je komšija porodice Glogovac, koga smo zatekli ispred ulaza u zgradu.

^(Espreso.rs)