x

SEDAM MINUTA I 13 DANA PAKLA! Igor Jurić: Krišom sam noću ulazio u prazne kuće u Bajmoku i TRAŽIO TIJANU!

Tijana Jurić (15) iz Subotice tog 25. jula 2014. godine vratila se s mora i otišla kod bake i deke u Bajmok, odakle više nikada nije došla kući jer ju je te noći oteo i ubio Dragan Đurić, mesar iz Surčina.

Sa redakcijom "Blica" Igor Jurić, Tijanin otac, pokrenuo je inicijativu i prikupio potpise za izmjenu krivičnog zakona po kome bi Srbija uvela doživotni zatvor za ubice djece i žena. Od tada je prošlo više od godinu dana, a država nije reagovala. Poslije svega, ne očekuje da do iduće godišnjice smrti njegove kćerke bude pomaka.


- Ljudi koji vode ovu zemlju dobili su, osim historijske prilike, i zakonsku obavezu, jer je prikupljeno 160.000 potpisa, da učine nešto važno za djecu, ali oni to neće iskoristiti. Kada ih pitate šta je najvažnije, oni će reći da su to djeca, ali se ispostavi da su ipak važnije činčile i organi mrtvih ljudi. Kroz sve prolaze apsolutno ignorišući vapaje ljudi, nije ih ni briga što su Anđelina, Katarina, Ivana, Milica, Tijana i mnoga druga djeca dala svoje živote da ih opomene da se nešto mora mijenjati. Nije ih briga. Njihovi će mandati proći, a doći će neki novi, ili stari, kojima će najvažnije biti kako da podijele ministarske funkcije, ko će biti direktor, u koliko će upravnih odbora sjediti. A to što je Tijanin ubica osuđen na 55 godina zatvora, a dobio je 40 i pritom će izaći za 26, da je Anđelinin dobio 65, osuđen na 40 a izaći će za 26, nije ih briga. Ja im to neću zaboraviti, a neće nijedno dijete, a ni roditelj - kaže Jurić, i dodaje da neće stati i odustati sve dok živi.


- Ako je za to potrebno bilo šta ili još 500.000, 1.000.000 potpisa, sakupiću ih, obećavam! Doći će valjda nekad i neko ko će zaista iskreno reći da su djeca i njihova bezbijednost nešto što jeste najvažnije u našoj zemlji. A ja znam da sam zahvaljujući Tijani postao bolji čovjek - objašnjava otac.


Djevojčica je veče provela na sportskim terenima, u bajmočkom naselju Rata. Drugari su je oko ponoći otpratili do dedine kuće, ali je ona odlučila da se vrati do terena i prijatelju vrati duks. Tada joj se gubi svaki trag.


- Jedna sekunda mijenja život. U našem slučaju je to bilo sedam minuta. Čini mi se prvih sedam minuta u Tijaninom životu kada se osjetila dovoljno sigurnom da sama odnese komad garderobe drugaru koji joj ga je ostavio na čuvanje. Tih sedam minuta i narednih 13 dana su i sada kao jedan film sa užasno teškim krajem. Od nestvarnog nestanka, jer nismo mogli povjerovati da neko želi da naudi Tijani, do toga da smo dobijali informacije da je u Banjaluci, Mađarskoj, da se javila bolesna osoba koja je tražila otkup, do toga da sam išao kod vidovnjaka, da sam noću krišom išao po Bajmoku i okolini i ulazio u prazne kuće, da smo se veče pred pronalazak njenog tijela okupili i sa kumom sveštenikom pomolili pred ikonom Svetog Đorđa i molili ga da nam je vrati i veče kada mi je policija rekla da nam dolaze i kada sam se obradovao kao da mi je najsrećniji dan u životu, a u stvari sam saznao vijest najgoru koju jedan čovjek može saznati, da su mi ubili dijete. Svaki trenutak, od momenta kada sam saznao da je nestala pa do njenog pronalaska, urezan je u moju glavu zauvijek - priča kroz suze Tijanin otac Igor Jurić.


I danas mu je teško da razumije da je dijete oteto, da je potrebno 10 sekundi da se locira telefon a da se to ne uradi jer odgovorni čovjek u PU Subotica ne smatra dovoljno važnim da pozove odjeljenje VTK u Beogradu, da policija dođe na lice mjesta i spriječi ubicu u monstruoznom činu, da ubica dijete strpa u auto i prođe bezbijedno kroz centar naseljenog mjesta pored policijske stanice i da narednih dana lokalni policajci uporno govore kako je "ona sigurno kod svog momka".


Tijanino tijelo, nakon priznanja zločina ubice Dragana Đurića, policija je pronašla 6. avgusta 2014. godine na staroj deponiji, na putu Svetozar Miletić - Čonoplja, desetak kilometara od Sombora.


- Jedna stvar mi je mnogo važna. A to je da mjesto gdje je Tijana pronađena pretvorimo u park, nešto lijepo. Ne želimo spomenik, ne želimo da park nosi Tijanino ime. Ništa od toga. Samo želimo da mjesto gdje je Tijana pronađena ne bude divlja deponija. Ne mogu se kao otac pomiriti sa činjenicom da je neko vrijeme bila zakopana na divljoj deponiji i nadam se da će mi sam Bog i dobri ljudi uslišiti molitve da uspijem u tome - kaže Jurić.


(Blic)

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.