Turski ljekar koji je operisao Miljanu poslao dokaze: Operacija prošla bez komplikacija i krvarenja, pokazao sve crno na bijelo!

Njihov izvještaj prenosimo u cjelosti, kao i fotografije koje su ustupili Kuriru u kojima se vidi kako Marija prijeti jednom od ljekara:

"Glavni razlog zašto smo toliko dugo čekali na ovu izjavu jesu dobre vijesti od našeg pacijenta, a da se ne oslanjamo na tračeve ili spekulacije. Pacijent Miljana Kulić je 20. jula je imala operaciju u našoj klinici. Operaciju je izveo visoko profesionalan tim. Tokom operacije, koja je trajala 52 minuta, nije bilo povrede slezine, ni više od 10 cc krvarenja, a cijela operacija je snimljena. Većina postoperativnog krvarenja se javlja u prva 24 sata i to je zapisano u medicinskoj literaturi. Našem pacijentu nisu uočena krvarenja, stoga je pacijent otpušten 23. jula, sa obezbijeđenom zalihom lijekova i vratio se u svoju zemlju.

Nećemo reći da nikada u životu nismo vidjeli komplikacije krvarenje. Jer hirurzi bez komplikacija su samo hirurzi koji ne operišu. Međutim, situacija je ovdje nešto drugačija, ne zato što su doktori u Nišu uradili bilo šta loše, već iz poštovanja prema kolegama, sva imena i potpisi na izvještajima su zamagljeni).

Naš pacijent se javio 27. jula, na testovima krvi koji se vrše u ponoć istog dana (ujutru 28. jula), nivo hemoglobina (HGB) se posmatra kao normalan. Rezultati biohemije pokazuju povišen CRP (Tu je i leukocitoza (povišen leukocit).

Izračunata tomografija je obavljena na pacijentu u skladu sa ovim testovima. Priložen je izvještaj o tomografiji. Kao što se vidi u izvještaju o tomografiji, ne postoji ni hematom (nagomilana krv) ni anomalija vezana za slezinu.

Izvještaj kolege ljekara opšteg hirurga je dostupan. U skladu sa ovim izvještajem, pacijentu nije primijećen hitan slučaj te pacijent je poslat kući. Takođe, na abdominalnoj ultrasonografijiu izvedenoj 26. jula, ne pominje se ni hematom (akumulacija krvi) ni ehogena promjena u slezini (poremećaj snadbjevanja krvlju). Naša pacijentkinja nas je obavijestila da se njen CRP rezultat smanjio 28. jula.

Naš pacijent se ponovo javio hitnoj službi sa bolom u stomaku u noći 29. jula (30. jula ujutru). Rezultati krvi pokazuju povišen CRP i povećanu leukocitozu. Hgb test obavljen iste večeri je stigao 115 i bio je u granicama normale.

Ove laboratorijske vrijednosti nisu kompatibilne sa obilnim krvarenjem. Nažalost, nismo mogli da obavimo pregled pacijenta na daljinu. Međutim, pacijent sa obilnim krvarenjem bi trebalo da ima ozbiljno pogoršanje vitalnih funkcija (puls, krvni pritisak). I to nije situacija koju može bilo koji ljekar hitne pomoći da lako previdi. Kada me je pacijent kontaktirao i javio rezultate krvi usred noći, ja sam joj porukom rekao da treba da uradi tomografiju i da se ta tomografija treba uzeti davanjem neprozirne supstance kroz intravenoznu liniju (veoma je teško vidjeti trombozu u tomografiji snimljenu bez neprozirnog, ali se mogu vidjeti samo promjene u abdomenu izazvane trombozom). Takođe, prepiska razgovora sa majkom pacijenta Marije Kulić gdje navodi da doktori u Nišu ne znaju šta da joj rade i u većini razgovora je naglašavala kako u Nišu nema takvih hirurga i da ne znaju šta da joj rade.

Kada su rezultati objavljeni, njena majka mi je rekla da ima veliku trombozu. Međutim, nije mi proslijedila taj izvještaj. Nikada mi nije pričala o krvarenju. Čak nije pomenula hematom. Nažalost, nakon ove faze nismo mogli doći do kolega doktora. Nisu date nikakve informacije o opštem stanju našeg pacijenta, niti su od nas tražene medicinske informacije. Osim ovih, vidjeli smo mnogo tekstova u štampi, i smatramo da je ispravno dati nekoliko izjava o njima. Imati ugruške u nogama: tromb dubokih vena imati ugruške u posudama tankog crijeva/velika crijeva/slezina: portal venos trombus.

Uvijek dajemo injekcije razrjeđivača krvi kada otpuštamo pacijente kako bismo smanjili rizik od formiranja trombusa (ugruška) u organizmu nakon operacije. I iznova i iznova govorimo da su ovi lijekovi najvažniji lijekovi.

Generalno, postoji mnogo faktora rizika za formiranje svih trombova. Najgori od ovih su oni sa genetskim nasljedstvom. Pušenje je najvažniji faktor rizika, osim genetski nasljeđenih bolesti koje izazivaju sklonost zgrušavanja.

Pušenje u velikoj mjeri povećava šansu za zgrušavanje. Naročito započinjanje ovoga u ranom periodu nakon operacije i ispijanje visokih količina povećava rizik od nastanak ugruška u cijelom tijelu, osim problema koje može izazvati u plućima. Zato kažemo pacijentima da ne puše najmanje 15 dana poslije operacije. Dehidratacija nakon operacije takođe može da poveća viskoznost krvi, što je stanje koje definitivno treba izbjegavati. Rano konzumiranje pića sa diuretičkim svojstvima, na primjer kafa) može povećati rizik od dehidratacije. Naši pacijenti su u mogućnosti da konzumiraju najmanje 1 litar tečnosti kada ih otpustimo.

Miljanina operacija je završena za veoma kratko vrijeme, kao što je ukupno 52 minuta, sa ne više od 10 cc, skoro bez krvarenja. Zašio sam cijelu liniju rukama da smanjim rizik od krvarenja ili curenja tokom operacije. Podigao sam pacijenta samo 2 sata nakon operacije i mobilisao se, trudeći se da rizik od tromboze nogu bude što je manje moguće. Lično sam pokušao da pomognem našem pacijentu da ukloni povećani sekret pluća koji se javlja kao posljedica pušenja u ranom periodu korištenjem metode posturalne drenaže.

Ali ponavljam. Medicina, nažalost, nije dva puta četiri. Pacijent sa svim faktorima rizika možda nema tromb, dok pacijent bez faktora rizika može da razvije tromb.

.

.

.

.

.

.

Izvor: Kurir